Život sa virusima nakon pandemije

Dok se nalazimo na polovini očekivane borbe sa COVID-19 virusom vraćamo se pitanju koje ćemo kada sve prođe, po svemu sudeći, mnogo češće postavljati sebi i stručnjacima – Šta su zapravo virusi, i koliko mi o njima znamo i kako da sa njima bezbedno živomo?

Po nekima, virusi i ostali mikrobi, zapravo su najveća opasnost za čovečanstvo. Istorijske činjenice govore u prilog ovakvom stavu – tokom epidemije malih boginja u Rimskom carstvu stradalo je 10 miliona ljudi, od kuge u srednjem veku 200 miliona, dok je epidemija španskog gripa početkom prošlog veka odnela oko 100 miliona života.

Sa druge strane, mikrobiolozi bi nas podsetili da je naš svet zapravo „svet mikroorganizama“, te da prosečno ljudsko telo ima oko 30 triliona ljudskih ćelija – i oko 39 triliona bakterija. Drugačije rečeno, naša tela u svakom trenutku imaju više tuđih mikroorganizama nego sopstvenih ćelija. Ovakva statistika upućuje nas na to da je naša kohabitacija svim vrstama mikroba neizbežna.

A šta je sa virusima?

Isto što je bilo i oduvek. Na planeti su bili mnogo pre nas, a prema apokaliptičnim predviđanjima svakako bi nas i nadživeli. Dakle, virusi su stari koliko i život na zemlji. Na svakom kvadratnom metru naše planete nalazi se više od 800 miliona virusa, a mi svakoga dana dotaknemo stotine miliona njih.

Jasno je sada da je i suživot sa virusima nešto što ne možemo da biramo, niti da promenimo, i jeste nešto na šta smo navikli – ali koliko ih ipak dobro poznajemo, s obzirom na njihovu brojnost?

Mnoštvo postojećih virusa, koji ne štete ljudima, niti životinjama, ne predstavljaju problem. Međutim njihove nove kombinacije i mutacije konstantna su potancijalna opasnost koju je nemoguće preduprediti.

Osnovni razlog za ovo je to što se virusi, po većini naučnih shvatanja i ne mogu smatratrati živim i aktivnim bićima, kada se nalaze van tela domaćina i kada nisu u interakciji sa nečijim ćelijama. Dakle, njihova aktivnost, umnožavanje, kao i mutiranje, dešava se samo i isključivo u nečijem organizmu, životinjskom ili ljudskom. U slučaju ove vrste SARS virusa do mutacije je došlo u telu slepog miša, i tako smo dobili novi virus kasnije nazvan SARS-CoV-2.

 

 

Kako virusi na koje nismo otporni deluju na naš organizam?

Najprostiji odgovor na ovo pitanje je da je dejstvo dvojako. Za COVID 19 virus (kao i za većinu virusa) može se reći da se on u čovekovom organizmu u početku ne ponaša kao „virus ubica“, već da je njegova „želja“ da se „multiplicira“.

Međutim, u toku njegovog umnožavanja neminovno umire umire veliki broj naših ćelija – u čemu se uprošćeno rečeno nalazi odgovor na pitanje zbog čega je on najopasniji po starije ljude, čiji su imunitet i moć regeneracije ćelija slabiji.

Drugi deo odgovora nalazi se u preteranom imunom odgovoru, koji je češći kod zdravih i mlađih ljudi, a dešava se uglavnom kada se zakasni sa terapijom, dok se virus prebrzo širi i kada naš organizam, braneći nas od virusa, počne da uništava i sopstvene zdrave ćelije.

Ima i dobrih virusa!

Istina je, jer je procentualno najveći broj virusa za ljude potpuno bezopasan, ali inficiraju i uništavaju mikrooorganizme koji bi po ljude mogli biti potencijalno opasni. Takođe, od oslabljenih virusa prave se vakcine, koje mogu spasiti hiljade i milione života od čitave grupacije srodnih virusa.

Teri Šors, profesorka biologije na Univerzitetu Viskonsin u SAD, među naučnicima je koji razvijaju novu metodu lečenja ljudi obolelih od raka, a koja se zasniva na ubrizgavanju virusa u kancerogene ćelije. Ovi virusi imaju tu osobinu da se ne množe u zdravim, već isključivo u bolesnim ćelijama i na taj način ih ubijaju. Uz potencijalne benefite u suzbijanju karcinoma ovakva vrsta terapije je, tvrdi Šors, manje je štetna po celokupan organizam od klasičnih hemioterapija.

Kvantna medicina protiv mikroorganizama

BICOM biorezonantna metoda poseban je dijagnostički i terapeutski postupak zasnovan na najnovijim dostignućima biofizike, odnosno kvantne medicine.

Svaka ćelija, supstanca i organ, ali takođe i svaki virus ili bakterija zrače određenom energijom. Svi oni imaju jednu tačno određenu i za njih tipičnu frekvenciju sa potpuno individualnim karakteristikama.

Takođe, ćelije u našem organizmu razmenjuju informacije putem frekvencija. Kada je u ljudskom telu sve u redu ta komunikacija je neometana i svaka ćelija izvršava svoj zadatak. Međutim, pod uticajem virusa, bakterija, parazita, gljivica i drugih opterećenja, komunikacija između ćelija postaje poremećena, što narušava funkcionisanje organizma.

Biorezonatna dijagnostika uspešna je u otkrivanju prisustva ovih opterećenja u našem organizmu, a biorezonantna terapija u njihovom neutralisanju.

Poliklinika Longa Vita regionalni je lider u biorezonantnoj dijagnostici i terapiji, očekujemo vas i u našem prostoru koji se nalazi u samom centru Niša.

Za sve informacije možete se javiti i na 0691122358 ili na office@longavita.rs

Za zdrav život, i jak imunitet, bez straha od virusa.

Sviđa vam se ovaj tekst?

Podelite na Facebook
Podelite na Twitter
Podelite na Linkdin
Podelite na Pinterest

Ostavite komentar

Kontakt